RAZVRGNUĆE SUVLASNIČKE ZAJEDNICE NA NEKRETNINAMA

napisala

u kategoriji

Suvlasništvo je pravni institut prema kojem svakom od (su)vlasnika pripada točno određeni dio stvari. Zbog potrebe uređenja vlasničkih odnosa, suvlasnici sve češće pribjegavaju razvrgnuću svog suvlasništva .

U ovom radu možete pročitati više o načinima na koje možete razvrgnuti svoje suvlasništvo na nekretninama.

UVOD

Prema članku 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva pod uvjetom da je ono moguće i dopušteno.  S obzirom da njegovo pravo na razvrgnuće na zastarijeva, on nije vezan rokom i može tražiti razvrgnuće u bilo koje doba osim kad bi to bilo na štetu ostalih suvlasnika. Međutim, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima mu omogućava da i tada može zahtijevati razvrgnuće, ali samo ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

Suvlasnik se ne može valjano unaprijed odreći prava na razvrgnuće, ali može valjano ugovoriti ograničenja prava na razvrgnuće. Ugovor o ograničenju prava na razvrgnuće neće vezati nasljednike, ali zabilježe li se ograničenja prava na razvrgnuće u zemljišnim knjigama – vezat će svakoga.

KAKO OSTVARITI PRAVO NA RAZVRGNUĆE SUVLASNIŠTVA

Suvlasnik može sukladno članku 48. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svoje pravo na razvrgnuće suvlasništva ostvariti u sporazumu sa svim suvlasnicima i tada je riječ o dobrovoljnom razvrgnuću. Međutim, u slučaju da nema sporazuma između svih suvlasnika o razvrgnuću suvlasništva, vlasnik svoje pravo može ostvariti i putem suda u izvanparničnom postupku podnošenjem prijedloga za razvrgnuće suvlasništva.

NAČIN RAZVRGNUĆA SUVLASNIŠTVA SPORAZUMOM

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u članku 49. propisuje da suvlasnici sporazumom određuju način razvrgnuća, u granicama mogućeg i dopuštenog.

Tako suvlasnici mogu sporazumno odrediti da će se suvlasništvo na nekretninama razvrgnuti geometrijski, ali pri tom moraju voditi računa da drugi zakoni, primjerice Zakon o poljoprivrednom zemljištu ne sadrže odredbe koje bi mogle ograničavati geometrijsku diobu.

Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom, međutim, u tom slučaju riječ je o ugovoru o kupoprodaji kojim se jedan ili više suvlasnika obvezuje prodati dugom suvlasniku ili suvlasnicima svoj suvlasnički dio, dok se drugi obvezuje za taj dio isplatiti cijenu.

Također, u slučajevima ako isti suvlasnici u svom suvlasništvu imaju više nekretnina, a razvrgavaju vlasništvo na svima, mogu se sporazumjeti da svakom od njih pripadne pojedina nekretnina.

Prema članku 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

NAČIN SUDSKOG RAZVRGNUĆA

Kada se provodi sudsko razvrgnuće suvlasništva, sud odlučuje u izvanparničnom postupku. Međutim, sud će obustaviti izvanparnični postupak uređenja odnosa između suvlasnika ukoliko tijekom tog postupka postane očigledno da si stranke međusobno izrijekom osporavaju veličine suvlasničkih omjera.

Člankom 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u slučaju kad sud odlučuje o razvrgnuću suvlasništva on je vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Ukoliko sud nije vezan, on nekretnine dijeli geometrijski.

Prema članku 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. Suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim postojanje osobito ozbiljan razlog za takav način razvrgnuća.

Nakon donošenja odluke o razvrgnuću isplatom, ostali suvlasnici imaju do isplate založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća. U slučaju ako ih on ne isplati u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom.

Osim navedenih načina razvrgnuća suvlasništva, sud može odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima. To će najčešće biti u slučaju kada stranke ne mogu postići sporazum o diobi ili kada geometrijska dioba nije moguća.

U slučaju kad suvlasnici žele razvrgnuti svoje suvlasništvo koje imaju na nekoliko stvari,  sud može na zahtjev svakoga od njih odlučiti da, umjesto da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, razmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe.

Međutim, u slučaju ako nekretnine koje ovakvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima. Na nadoplatu će se na odgovarajući način primijeniti pravila o pravu na razvrgnuće isplatom.