Kad roditelji ostvaruju roditeljsku skrb, oni imaju pravo i dužnost u osobnim i imovinskim pravima sporazumno zastupati svoje dijete u odnosu prema drugima. U nekim situacijama nije potrebna izričita suglasnost oba roditelja, ali Obiteljski zakon propisuje da je suglasnost oba roditelja potreban za promjenu djetetova imena, prebivališta/boravišta, izbor ili promjenu vjeroispovijesti kao i i u vezi zastupanja djeteta u vezi s njegovim imovinskim pravima. Međutim, osim tih slučajeva izričita pisana suglasnost oba roditelja potrebna je i u drugim situacijama kao što je ostvarivanje osobnih odnosa s djetetu bliskim osobama, izvanredni medicinski postupci ili liječenje te izbor škole za koje odluke se smatra da je drugi roditelj dao svoju suglasnost.
Problem nastaje u onom trenutku kada jedan roditelj ne daje drugom potrebnu suglasnost, pa se primjerice djetetu ne može promijeniti prebivalište ili ga se ne može upisati u vrtić ili školu.
ZASTUPANJE U VEZI S BITNIM OSOBNIM PRAVIMA DJETETA
Prema članku 100. Obiteljskog zakona zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnose se na promjenu djetetovog imena, promjenu prebivališta odnosno boravišta djeteta te izbor ili promjenu vjeroispovijesti. Zakon propisuje da je u tim postupcima zastupanje valjano samo ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja.
Suglasnost drugog roditelja nije nužna za prijavu prebivališta ili boravišta djeteta ako takva prijava bitno ne utječe na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem ili ako je prijava nužna radi zaštite prava i interesa djeteta, uz uvjet da roditelj s kojim dijete stanuje je pribavio suglasnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
Ako u slučajevima u kojim zakon propisuje da je potrebna suglasnost i drugog roditelja, drugi roditelj uskrati svoju suglasnost, prema članku 100. stavku 5. Obiteljskog zakona dijete ili roditelj mogu tražiti u izvanparničnom postupku koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete. Međutim, sukladno članku 329. stavku 1. Obiteljskog zakona prije pokretanja takvog izvanparničnog postupka potrebno je pokrenuti i sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja.
ZASTUPANJE U VEZI S VRIJEDNIJOM IMOVINOM DJETETA
Situacija je drugačija u slučaju kad roditelji zastupaju dijete u vezi s njegovom vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima djeteta. Prvo treba obrazložiti da je zastupanjem u djeteta u vezi s njegovom vrjednijom imovinom smatraju se zastupanja prigodom otuđenja i opterećenja nekretnina, pokretnina koje se upisuju u javne upisnike ili pokretnina veće vrijednosti, raspolaganja dionicama i poslovnim udjelima, raspolaganja nasljedstvom,prihvaćanja darova s teretom ili odbijanja ponuđenih darova te raspolaganja drugim vrjednijim imovinskim pravima. Osim toga, zastupanja u vezi s imovinskim pravima djeteta smatraju se zastupanja prigodom otuđenja i opterećenja nekretnina, pokretnina koje se upisuju u javne upisnike ili pokretnina veće vrijednosti, raspolaganja dionicama i poslovnim udjelima, raspolaganja nasljedstvom, prihvaćanja darova s teretom ili odbijanja ponuđenih darova te raspolaganja drugim vrjednijim imovinskim pravima.
U tom slučaju, sukladno članku 101. stavku 1. Obiteljskog zakona zastupanje je valjano ako je roditelj koji zastupa dijete dobije pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i odobrenje suda u izvanparničnom postupku. Naime, oba uvjeta se moraju kumulativno ispuniti kako bi zastupanje bilo valjano.
Međutim, ukoliko izostane i suglasnost drugog roditelja, dijete ili roditelj koji zastupa dijete mogu u izvanparničnom postupku predložiti sudu koji od roditelja će u toj stvari zastupati dijete, te prema okolnosti slučaja odlučiti i o davanju odobrenja.
NESLAGANJE RODITELJA O ODLUKAMA KOJE SU BITNE ZA DIJETE
Osim navedenih situacija, roditelji koji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, dužni su sukladno članku 108., sporazumno donositi sve odluke koje su bitne za dijete te davati suglasnosti. Obiteljski zakon ne navodi taksativno koje bi to odluke mogle biti, ali u članku 108. stavku 3. navodi da to mogu biti i druge odluke koje mogu znatno utjecati na život djeteta, kao što je ostvarivanje osobnih odnosa s bliskim osobama, izvanredni medicinski postupci ili liječenje te izbor škole za koje odluke se smatra da je drugi roditelj dao svoju suglasnost. Međutim, postoje brojne situacije u kojima je potrebna suglasnost oba roditelja primjerice kod ishođenja osobnih dokumenata djeteta.
Prema članku 109. stavku 1. Obiteljskog zakona kada se roditelji koji imaju pravo zastupati dijete ne mogu sporazumjeti u vezi s odlukama koje su bitne za dijete, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja odlučiti koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete.
U nekim slučajevima je potrebno prije pokretanja izvanparničnog postupka pokrenuti i sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja kod Hrvatskog zavoda za socijalni radi. Člankom 239. stavkom 1. Obiteljskog zakona propisano je da se obvezno savjetovanje provodi prije sudskih postupaka u kojima se odlučuje o medicinskim postupcima na djetetu, obrazovanju djeteta, odobravanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, ostvarivanju roditeljske skrbi, zastupanje djeteta u vezi s njegovim osobnim pravima (promjena osobnog imena, promjena prebivališta ili boravišta, izbor ili promjena vjerosipovijesti)i sl.