Nasljednopravni ugovori

Prema hrvatskom nasljednom pravo ostavitelja se može nasljeđivati temeljem dvije osnove: na temelju odredbi Zakona o nasljeđivanju ili temeljem oporuke. Međutim, u našem pravnom sustavu postoje i drugi načini kojima osobe mogu raspolagati svojom imovinom za slučaj njihove smrti. Iako su najčešći primjeri ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, Zakon o nasljeđivanju propisuje da ostavitelj za života može s nasljednicima sklopiti i ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života. Zakon isto tako ostavlja mogućnost da se nasljednici između sebe dogovore o diobi ostavine prije diobe, kao i mogućnost da se potomak ugovorom s pretkom odrekne nasljedstva.

Ugovori o nasljeđivanju i budućem nasljedstvu ili zapisu

Generalna pretpostavka Zakona o nasljeđivanju jest da je ništav ugovor kojim netko svom suugovorniku ili trećoj osobi ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio. Isto tako, ništetan je i onaj ugovor kojim netko otuđuje nasljedstvo kojem se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još živa.  Ništav je i onaj ugovor kojim se netko obvezuje unijeti neku odredbu u svoju oporuku ili je ne unijeti, opozvati ili neopozvati.

Dakle, ugovori i nasljeđivanju, ugovori o zapisu, ugovori o sadržaju oporuke te ugovori o pravnom raspolaganju nasljedstvom kojem se nada su beziznimno ništetni.

Ugovor o odreknuću od nasljedstva koje još nije otvoreno

Osnovna pretpostavka iz članka 134. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju jest da odricanje od nasljedstva koje još nije otvoreno nema pravnog učinka. Drugim riječima, takav pravni posao bi bio ništetan.

Međutim, Zakon o nasljeđivanju u članku 134. stavku 2. predviđa jednu iznimku od tog pravila. Prema toj odredbi samo potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može ugovorom s pretkom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti tog pretka. Isto vrijedi i za slučaj kad se bračni drug odriče nasljedstva koje bi mu pripalo po smrti drugog bračnog druga. To znači da samo određeni krug osoba, potomci i bračni drugovi, se mogu ugovorom s ostaviteljem odreći svog nasljednog dijela.

Oblik ugovora o odreknuću od nasljedstva koje još nije otvoreno

Da bi takav ugovor bio valjan, osim što mora biti riječ o kvalificiranim osobama, mora zadovoljiti i pretpostavke oblika. Ugovor o odreknuću mora biti sastavljen u pisanom obliku te

-biti ovjeren od suca nadležnog suda ili

– sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili

– potvrđen po javnom bilježniku.

Takav ugovor će proizvesti svoj pravni učinak tek kad nasljedstvo bude otvoreno, odnosno po smrti ostavitelja.

Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života

U nekim slučajevima ostavitelji žele još za svog života svojim nasljednicima prenijeti svoju imovinu. U takvim slučajevima oni će zaključiti ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života.

Prema članku 105. Zakona o nasljeđivanju predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima. Takav ugovor je valjan samo ako su se s njim suglasili sva djeca i ostali potomci ustupiteljevi. U slučaju ako se nakon sklapanja takvog ugovora ostavitelju rodi dijete, ili ako se netko od ustupiteljevih potomaka ne suglasi, ono što je ustupljeno ostalima smatrati će se darom učinjenim nasljednicima.

Oblik ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života

Da bi takav ugovor bio valjan, osim što mora biti ispuniti prethodno navedene pretpostavke, mora zadovoljiti i pretpostavke oblika. Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života mora biti sastavljen u pisanom obliku te

-biti ovjeren od suca nadležnog suda ili

– sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili

– potvrđen po javnom bilježniku.

Predmet ustupa i raspodjele

Prema članku 107. Zakona o nasljeđivanju ustupom i raspodjelom može biti obuhvaćena samo ona imovina ustupitelja koja postoji u vrijeme sklapanja ugovora, cjelokupna ili tek njen dio.

Međutim, ukoliko se unese u ugovor odredba kojom bi bilo previđeno kako će se raspodijeliti stvari ili prava koja se budu zatekli u ostaviteljevoj imovini, takva odredba bi bila ništetna.

Nakon što ustupitelj umre, dio koji je ustupljen i raspodijeljen za života neće ulaziti u ostavinsku masu, već samo ona imovina koja nije obuhvaćena ugovorom kao i ona koja je naknadno stečena.

Ugovori o prijenosu nasljednog dijela prije diobe

Prethodno je navedeno da nitko ne može raspolagati nasljednim pravom kojem se nada. Međutim, nakon što se otvori ostavina, pa sve do diobe nasljednici imaju mogućnost sklapanja ugovora kojim prenosi svoj nasljedni dio, u cijelosti ili potpuno samo na drugog sunasljednika.

 Oblik ugovora o prijenosu nasljednog dijela prije diobe

Da bi takav ugovor bio valjan, osim što mora biti ispuniti prethodno navedene pretpostavke, mora zadovoljiti i pretpostavke oblika. Ugovor o ustupu nasljednog dijela prije diobe mora biti sastavljen u pisanom obliku te

-biti ovjeren od suca nadležnog suda ili

– sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili

– potvrđen po javnom bilježniku.

Ugovor o prijenosu nasljednog dijela prije diobe zaključen s osobom koja nije nasljednik

Nasljednik može ugovor o prijenosu nasljednog dijela zaključiti i s osobom koja nije nasljednik. U tom slučaju učinak prijenosa je odgođen do trenutka diobe te takav ugovor samo obvezuje nasljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovorniku.