Razvod braka i nasljeđivanje
Razvod braka za sobom povlači brojne pravne posljedice te utječe na različita pravna pitanja. Kad pomislimo na pravne posljedice razvoda braka prvo na pamet padne skrbništvo nad djecom i utvrđenje bračne stečevine. Međutim, razvod braka ujedno utječe i na pitanje nasljeđivanja između bračnih drugova.
Nasljeđivanje bračnog druga
Bračni drug je zakonski nasljednik ostavitelja. Naime, ukoliko je ostavitelj imao potomka, bračni drug zajedno s potomcima nasljeđuje u prvom nasljednom redu. Ostavitelja nasljeđuju prije svih njegovi potomci i bračni drug. Oni ostavitelja nasljeđuju u jednakim dijelovima.
Ukoliko ostavitelj nije imao potomka, bračni drug zajedno s ostaviteljevim roditeljima nasljeđuje u drugom nasljednom redu. U tom slučaju ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a bračni drug drugu polovicu.
Osim toga, Zakonom o nasljeđivanju propisano je da bračni drug ima i pravo na nužni dio. Njegov nužni dio iznosi ½ onog dijela koji bi mu po zakonskom redu nasljeđivanja pripao.
Razvod braka
Razvod braka je jedan od zakonskih osnova prestanka braka. Za prestanak braka razvodom potrebna je odluka suda. Sukladno članku 47. stavku 2. Obiteljskog zakona brak prestaje razvodom ili poništajem kad odluka suda o poništaju ili razvodu postane pravomoćna. Dakle, tek po pravomoćnosti presude, odnosno rješenja o razvodu braka u pravilu nastupaju pravne posljedice razvoda braka.
Zakonsko nasljeđivanje nakon razvoda braka
(članak 25. Zakona o nasljeđivanju)
Iako je pravilo da pravne posljedice razvoda braka nastupaju tek pravomoćnošću odluke o razvodu, u nasljednom pravu postoje iznimke.
Naime, pravo nasljeđivanja između bračnih drugova nesporno prestaje rastavom braka. Međutim, bračni drug neće imati pravo na nasljedstvo ni u slučaju ako je ostavitelj podnio tužbu radi razvoda braka, odnosno prijedlog za sporazumni razvod braka, a nakon ostaviteljeve smrti se utvrdi da su bili osnovani.
Temeljem članka 380. Obiteljskog zakona osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka mogu nastaviti postupak radi utvrđivanja da je tužba bila osnovana ako od smrti ostavitelja nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon isteka toga roka zahtjev se može istaknuti samo u posebnom parničnom postupku.
Uz to nadživjeli bračni drug neće imati pravo na nasljedstvo ni u onom slučaju ako njegov brak s ostaviteljem bude proglašen nepostojećim, ili bude poništen nakon smrti ostavitelja. Uz to potrebno je utvrditi i da je za postojanje razloga za prestanak braka nadživjeli bračni drug znao ili morao znati.
Osim činjenice formalnog prestanka braka, Zakon o nasljeđivanju prepoznaje kao razlog za izostanak prava na nasljeđivanje i onaj neformalan. Tako bračni drug neće naslijediti ostavitelja ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili sporazumom s ostaviteljem.
Oporučno nasljeđivanje nakon razvoda braka
(članak 67. Zakona o nasljeđivanju)
Oporučitelj može oporukom raspolagati u korist svog bračnog druga. Međutim, Zakon o nasljeđivanju propisuje oborivu presumpciju prema kojoj se oporučna raspolaganja u korist bračnog druga smatraju opozvanima, ako je brak prestao temeljem pravomoćne presude, a nakon sastavljanja oporuke. Ali Zakon daje mogućnost oporučitelju da on u svojoj oporuci odredi i drugačije.