Darovanje za slučaj smrti

Ugovor o darovanju je dvostrano obvezni ugovor kojim se jedna strana, darovatelj obvezuje prepustiti drugoj strani, obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

Postoji više vrsta darovanja, pa tako postoji darovanje s nametom, nagradno darovanje, mješovito darovanje, uzajamno darovanje te darovanje za slučaj smrti.

Darovanje za slučaj smrti predstavlja jednu od mogućih opcija kojima se uređuju imovinski odnosi nakon smrti. Iako su u praksi najčešći oblici raspolaganja imovinom za slučaj smrti oporuke, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a ponekad i ugovori o ustupu i raspodjeli imovine za života, potrebno je analizirati i ugovor o darovanju za slučaj smrti.

Oblik ugovora o darovanju za slučaj smrti

Člankom 491. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovor o darovanju koji se ima ispuniti tek poslije smrti ostavitelja, mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) isprave.

Takva odredba je u cijelosti u skladu s odredbom 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj svaki ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sastavljen u navedenom obliku. Kod ugovora o darovanju za slučaj smrti ne dolazi ni do predaje stvari niti do stjecanja vlasništva trenutkom sklapanja ugovora, već je njegov učinak odgođen do trenutka smrti darovatelja.

Osim navedene odredbe koja se odnosi na oblik ugovora, Zakon o obveznim odnosima ne uređuje pravne učinke, niti mogući sadržaj ugovora o darovanju za slučaj smrti.

Pravne posljedice ugovora o darovanju za slučaj smrti

Ugovorom o darovanju za slučaj smrti, darovatelj za sebe zadržava pravo vlasništva sve do trenutka njegove smrti. Tek kad se ispuni navedeni uvjet obdarenik stječe pravo vlasništva.

To u principu znači da sve do smrti darovatelja, on dar može opteretiti, otuđiti te na svaki mogući način raspolagati s istim. Postojanje ugovora o darovanju za slučaj smrti ne sprječava niti provedbu ovrhe nad darovanim predmetom, čak niti u slučaju kad je ovrha pokrenuta nakon sklapanja ugovora.

Zaštita obdarenika

Iako je ugovor o darovanju sam po sebi besplatan pravni posao, ugovor o darovanju k tome je i aleatorni pravni posao. Sklapanjem ugovora o darovanju za slučaj smrti, obdarenik ostaje u neizvjesnosti hoće li dar ikad pripasti u njegovo vlasništvo.

Zbog toga je sukladno članku 34. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima moguće u takav ugovor unijeti odredbu kojom darovatelj ograničava svoje pravo vlasništva zabranom otuđenja ili opterećenja svoje stvari. Sukladno članku 34. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje. Ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena.

Da bi zabrana bila vidljiva u zemljišnim knjigama, ista se može upisati kao zabilježba sukladno članku 44. Zakona o zemljišnim knjigama.

Ugovor o darovanju za slučaj smrti i ostavinski postupak

Ukoliko bi obdarenik ujedno bio i zakonski nasljednik darovatelja pozvan na nasljedstvo, izlagao bi se mogućnosti da se vrijednost dara uračunava u njegov nasljedni dio. Naime, sukladno članku 89. Zakona o nasljeđivanju, svakom zakonskom nasljedniku se prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način.

Međutim, darovatelj, ukoliko bi to bila njegova namjera, temeljem članka 89. stavka 4. Zakona o nasljeđivanju može već u ugovoru, ili kasnije u oporuci odrediti da se navedeni dar ne uračunava u nasljedni dio tog nasljednika. U tom slučaju, u ostavinskom postupu u vrijednost nasljednog dijela obdarenika se ne bi uračunavala vrijednost učinjenog dara.