Ugovor o doživotnom uzdržavanju

Ugovor o doživotnom uzdržavanju je ugovor u kojem prijenos imovine nastupa tek po smrti primatelja uzdržavanja, odnosno vlasnika imovine. Njime se jedna strana, odnosno davatelj uzdržavanja obvezuje da će drugu stranu, primatelja uzdržavanja uzdržavati sve do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine. U ovom slučaju, kao što je uvodno rečeno, prijenos vlasništva na imovini je odgođen do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
Sadržaj ugovor o doživotnom uzdržavanju
Prema definiciji, jasno je da je osnovni sadržaj u principu uzdržavanje koje jedna strana ugovora daje drugom. Međutim, sukladno članku 579. Zakona o obveznim odnosima, sadržaj uzdržavanja među ostalim određuje:
- mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovu stambenom prostoru, u stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, u specijaliziranoj ustanovi ili u drugom odgovarajućem smještaju),
- obveza prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba,
- snošenje troška režija i pogreba primatelja uzdržavanja
Osim toga, ugovor o doživotnom uzdržavanju sadrži i imovinu kojom raspolaže primatelj uzdržavanja. Primatelj uzdržavanja može dati davatelju uzdržavanja svu ili samo dio svoje imovine. Sukladno članku 579. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima, ako nije drugačije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su sve pripadnosti stvari ili prava koje su predmet tog ugovora.
Iako davatelj uzdržavanja načelno ne odgovora za dugove primatelja uzdržavanja, člankom 582. ZOO-a propisana je mogućnost da odgovora. Međutim, u tom slučaju primatelj uzdržavanja može odgovarati samo za one dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju prema određenim vjerovnicima. Stoga, njegova odgovornost za dugove se razlike od one nasljednika.
Oblik ugovora o doživotnom uzdržavanju
Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sklopljen u pisanom obliku. Osim toga, da bi bio valjan Zakon o obveznim odnosima zahtjeva da takav ugovor bude ovjeren od suca nadležnog suda ili solemniziran po javnom bilježniku ili sklopljen u obliku javnobilježničkog akta.
Sukladno članku 580. stavku 5. Zakona o obveznim odnosima prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora sudac, odnosno javni bilježnik će ugovarateljima pročitati ugovor te će ih detaljno i ugovarateljima razumljivim riječima upozoriti na prava i obveze koje proizlaze iz ugovora. Dužnost javnog bilježnika odnosno suca nadležnog suda je i provjeriti neposrednim pitanjima jesu li obje ugovorne strane razumjele prava i obveze koje za njih proizlaze iz ugovora.
Na ovaj način, Zakon o obveznim odnosima pokušava podignuti razinu zaštite osoba koje ovim ugovorom na sebe preuzimaju obveze.
Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
Upravo radi podizanja razine zaštite ugovornih strana, Zakonom o obveznim odnosima u članku 581. propisano je da Hrvatska javnobilježnička komora osniva i vodi registar ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.
U Registar se upisuju podaci o:
– sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju ili ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju,
– izmjeni ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,
– raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,
– pokrenutom postupku radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,
– načinu pravomoćnog okončanja postupka radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,
– prestanku obveza po ugovoru o doživotnom uzdržavanju ili ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju ispunjenjem.
Ograničenje prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju
Radi zaštite pravne pozicije davatelja uzdržavanja, člankom 580. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima davatelj uzdržavanja može istodobno imati sklopljene ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju s najviše 3 primatelja uzdržavanja. U suprotnom, takav ugovor bi bio ništetan.
Zbog toga je člankom 580. stavkom 4. Zakona o obveznim odnosima propisano da prije ovjere ili sastavljanja ugovora sudac nadležnog suda ili javni bilježnik provjerit će u Registru ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju broj primatelja uzdržavanja s kojima davatelj uzdržavanja ima sklopljene ugovore o doživotnom uzdržavanju i/ili ugovore o dosmrtnom uzdržavanju.
Upis u javnu knjigu
Ako je predmet ugovora nekretnina, sudac nadležnog suda odnosno javni bilježnik dostavljaju ugovor zemljišnoknjižnom sudu. Zemljišnoknjižni sud u tom slučaju upisuje zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnu knjigu za nekretninu koja je predmet ugovora. Ako je pak predmet ugovora pokretnina ili kakvo pravo za koje se vodi javni upisnik, sudac nadležnog suda odnosno javni bilježnik dostavlja ugovor tijelu koje vodi predmetni upisnik. Po zaprimanju ugovora, tijelo koje vodi nadležni upisnik, upisuje zabilježbu ili drugi odgovarajući upis tog ugovora u javni upisnik.