Uzdržavanje djece je jedna od osnovnih zakonskih dužnosti roditelja. Pri razvodu braka ili prilikom prestanka izvanbračne zajednice roditelja, roditelji sporazumno u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odlučuju o mjestu i adresi djetetova stanovanja, vremenu koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja, načinu razmjene informacija u vezi davanja suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, te visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje. Da bi Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi stekao svojstvo ovršne isprave podnosi se nadležnom sudu i to u izvanparničnom postupku. Ukoliko roditelji ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi niti u postupku obveznog savjetovanja niti u postupku obiteljske medijacije, o tome, kao i o visini uzdržavanja djeteta odlučuje sud u parničnom postupku.
Problem u praksi nastaje onog trenutka kad roditelj koji je dužan uzdržavati dijete, se ne pridržava Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili pravomoćne i ovršne odluke suda te svoju obvezu u vidu uzdržavanja ne ispunjava.
U tom slučaju, pokreće se ovršni postupak protiv roditelja koji obvezan plaćati uzdržavanje. Prema odredbi članka 527. stavka 3. Obiteljskog zakona ovrha radi ostvarenja tražbine uzdržavanja za dijete provest će se na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina neovisno o vremenu njihova nastanka. Tom odredbom propisano je da tražbine uzdržavanja djeteta imaju prednost pred svim ostalim tražbinama, bez obzira na trenutak kad su nastale.
Međutim, prvo pitanje koje se postavlja jest tko pokreće takav ovršni postupak? Naime, s obzirom da u najvećem broju slučajeva roditelj bi trebao plaćati iznos uzdržavanja na tekući račun roditelja s kojim dijete živi, stoga se pogrešno percipira da jedan roditelj plaća drugom uzdržavanje. Valja imati na umu da je uzdržavanje obveza roditelja, ali ujedno i pravo djeteta, pa je stoga člankom 527. stavkom 1. Obiteljskog zakona propisano da se ovrha radi uzdržavanja određuje i provodi na prijedlog djeteta. Dakle, iz navedenog jasno je kako je dijete ovrhovoditelj te se na njegov prijedlog pokreće ovršni postupak.
U iznimnim situacijama koje su propisane člankom 526. stavkom 2. Obiteljskog zakona Hrvatski zavod za socijalni rad dužan je tražiti ovrhu radi uzdržavanja na temelju odluke o uzdržavanju djeteta donesene u postupku u kojem je zastupao dijete.
Drugo važno pitanje je kako se pokreće postupak ovrhe radi uzdržavanja?
Iz odredbe članka 527. stavka 3. Obiteljskog zakona istaknuto je da će se ovrha radi ostvarenja tražbine uzdržavanja provesti na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu. Ta odredba već radi razliku između ovrhe na plaći i drugim stalnim primanjima ovršenika te ovrhe na novčanim sredstvima na računu. S obzirom na to što je u konkretnom slučaju predmet ovrhe (bilo to plaća i druga stalna primala bilo novčana sredstva na računu) razlikuje se postupak provedbe ovrhe.
Naime, sukladno članku 526. Obiteljskog zakona za određivanje i provođenje ovrhe radi ostvarivanja uzdržavanja iz plaće ili drugih stalnih novčanih primanja ovršenika nadležan je, osim suda koji je opće mjesno nadležan za ovršenika, i sud koji je opće mjesno nadležan za poslodavca koji isplaćuje plaću, odnosno za isplatitelja drugih stalnih novčanih primanja te sud koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojem je donesena ovršna isprava. Navedeni članak propisuje koji je sud mjesno nadležan za postupanje u slučaju kada se ovrha radi uzdržavanja provodi na plaći ili drugim stalnim primanjima ovršenika. Dakle, u slučaju da je sredstvo ovrhe plaća i druga stalna primanja ovršenika, nadležan je sud.
Ovrhu na plaći i drugim stalnim primanjima valja razlikovati od ovrhe na novčanim sredstvima. Ukoliko se ovrha radi uzdržavanja provodi na novčanim sredstvima, ona se provodi prema odredbama Ovršnog zakona, a ne prema odredbama Obiteljskog zakona. Sukladno odredbi članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona ovrhovoditelj temeljem ovršne isprave traži od Financijske agencije da provede ovrhu na novčanim sredstvima na računu. Naime, ukoliko bi se ovrha na novčanim sredstava na računu ovršenika podnijela sudu, sud bi takvu ovrhu sukladno članku 211. Ovršnog zakona trebao odbaciti.
S obzirom na predmet ovrhe, u slučajevima provedbe ovrhe radi uzdržavanja postoje znatne razlike u vidu mjerodavnog zakona kao i nadležnih tijela.