Nužni nasljednik
Pozivanje na nužni dio uvijek je vezano uz postojanje oporuke. Nasljednik koji se ima pravo pozivati na postojanje svog nužnog dijela u pravilu je onaj nasljednik koji je oporukom izostavljen iz nasljeđivanja.
Tko su nužni nasljednici?
Sukladno Zakonu o nasljeđivanju nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te bračni drug. Ova kategorija nužnih nasljednika u cijelosti odgovora prvom zakonskom nasljednom redu. Stoga, ako su oporukom izostavljeni, a nisu nedostojni, nisu lišeni nasljednog dijela niti isključeni iz nasljeđivanja, imaju u svakom slučaju pravo potraživati svoj nasljedni dio.
Oni se ujedno nazivaju i apsolutnim nužnim nasljednicima upravo iz razloga jer kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda prvi su pozvani na nasljeđivanje.
Ukoliko su pozvani na nasljeđivanje, a izostavljeni iz oporuke, nužni nasljednici su i ostaviteljevi roditelji, posvojitelj te ostali preci. Međutim, Zakon o nasljeđivanju uz činjenicu da su pozvani na nasljeđivanje, očekuje i ispunjenje dodatna dva kriterija:
- da su trajno nesposobni za rad te
- da nemaju nužnih sredstava za život.
Sve te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje kako bi oni ostvarili pravo na nužni dio. Zbog toga što njihov nasljedni dio je uvjetovan socioekonomskim i zdravstvenim stanjem, oni se nazivaju relativnim nasljednicima.
Veličina nužnog dijela
Nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovinu dijela koji bi svakom pojedinom pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. To znači ako bi neki potomak po zakonu imao pravo na ½ nasljednog dijela, primjenom pravila o nužnom nasljeđivanju pripalo bi mu ¼.
Nužni dio ostaviteljevih roditelja, posvojitelja te ostalih predaka iznosi 1/3 onog dijela koji bi svakom pojedinom pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
Pravo nužnog nasljednika
Pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, stoga se dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva nužni dio.
Valja istaknuti kako sudovi ne mogu niti su ovlašteni voditi računa o pojedinom nužnom dijelu, već je nužni nasljednik taj koji svoj nužni dio mora u ostavinskom postupku zahtijevati. Nakon što se utvrdi njegovo pravo na nužni dio, raspolaganja oporukom koja su suprotna njegovom nužnom dijelu, pobojna su.
Međutim, da bi spriječio nakon svoje smrti kompliciran postupak izračunavanja nužnog dijela, ostavitelj u oporuci može odrediti i da nužni nasljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu.
U svakom slučaju nužni nasljednik ima pravo na ime svog nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kada se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegovog nužnog dijela.