Brisovna tužba

Pravni sustav predviđa niz mogućnosti kojima se mogu štititi stvarna prava, prije svega pravo vlasništva. Brisovna tužba predstavlja zahtjev sudu kojim se traži zaštita upisanog knjižnog prava od povreda koje nastaju nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu. U ovom članku detaljno će se obraditi institut brisovne tužbe, stranke te rokovi za podnošenje tužbe.

1. Što je brisovna tužba

Brisovna tužba je tužba kojom nositelj knjižnog prava, a koje je nevaljanim upisom u zemljišne knjige povrijeđeno,  traži zaštitu svog knjižnog prava. Takva zaštita se brisovnom tužbom ostvaruje brisanjem nevaljane uknjižbe i uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije.

Brisovnom tužbom štite se isključivo knjižna prava, odnosno ona prava koja su već upisana u zemljišnoj knjizi. Dakle, ona stvara prava koja bi se mogla upisati, ali nisu, ne mogu se štititi podnošenjem brisovne tužbe. U tom slučaju, nositelju tih prava stoje na raspolaganju drugi pravni mehanizmi zaštite.

2. Pravni temelj brisovne tužbe

Povreda knjižnog prava čija zaštita se traži, sastoji se upravo u nevaljanom i neistinitom upisu u zemljišnu knjigu. Da bi se utvrdilo da je takav upis nevaljan, neistinit potrebno je da se dokaže da u trenutku podnošenja prijedloga nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke koje bi takav upis činile valjanim.

3. Stranke u postupku

Brisovnu tužbu podnosi osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno i čiju zaštitu traži.

Tužba se podnosi protiv osobe u čiju je korist provedena nevaljana, neistinita uknjižba kao neposredni stjecatelj. Ali tužba se može podnijeti i protiv treće osobe koja bi upisala svoje pravo, ako je u njezinu korist neposredni stjecatelj raspolagao knjižnim pravom.

U slučaju ako je neposredni stjecatelj prenio knjižno pravo na treću osobu, brisovnom tužbom se podnosi i protiv neposrednog stjecatelja i protiv treće osobe.

4. Rok za podnošenje brisovne tužbe

Rokovi za podnošenje brisovne tužbe ovise o tome je li tužbenim zahtjevom obuhvaćen samo neposredni stjecatelj ili i treća osoba kojoj je stjecatelj prenio knjižno pravo.

S obzirom da je brisovna tužba stvarnopravni zahtjev ona u pravilu ne zastarijeva. Zbog toga se može podnijeti sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi tužitelju povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati (članak 150. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama).

Isto pravilo vrijedi i za treću osobu kojoj je neposredni stjecatelj prenio knjižno pravo, ako je ta treća osoba nepoštena. Nepoštena je u onom slučaju ako je znala ili je s obzirom na okolnosti trebala znati da je upis njezinog prednika neistinit, nevaljan.

Međutim, drugačija pravila vrijede u slučaju ako je ta treća osoba poštena. U pravilu, brisovnoj tužbi se ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupala s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga te svoje pravo u dobroj vjeri uknjižila izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog prava prednika. Međutim, Zakon o zemljišnim knjigama u članku 150. stavku 2. propisuje dvije iznimke.

Brisovnoj tužbi će se i u tom slučaju udovoljiti ako je nositelj knjižnog prava (tužitelj) kojem je dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis stavio zabilježbu da je upis sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od 60 dana od isteka roka za tu žalbu.

Drugi slučaj je, ako nositelju knjižnog prava nije dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe, on može u roku od 3 godine podnijeti brisovnu tužbu računajući od dana kad je ta uknjižba bila zatražena.